Prikaz veće karte
Početkom XX. stoljeća u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji bio je samo jedan liječnik na gotovo 7.000 stanovnika. Zbog toga, kao i zbog loših uvjeta življenja te slabog higijenskog standarda, smrtnost od tuberkuloze (sušice) bila je vrlo visoka. Lječilište Brestovac bio je prvi korak u organiziranoj borbi protiv tuberkuloze. U gradnji je sudjelovao cijeli grad: zemlju na Medvednici darovao je šestinski vlastelin Miroslav Kulmer, a novac je prikupljan na priredbama i lutrijom, te prodajom slika koje su darovali Bukovac, Iveković, Crnčić i Medović. Okružna blagajna za osiguranje radnika u Zagrebu bila je organizator, a gradnju je vodio arhitektonski ured Benedik i Baranyai.
Prvih 40 bolesnika primljeno je u Brestovac 22. svibnja 1909. godine. Kako je potreba bila velika jer se lječilište pokazalo djelotvornim, broj ležaja stalno je rastao, a sanatorij se širio. Zahvaljujući Brestovcu uspješno se smanjivala stopa smrtnosti od tuberkuloze u Zagrebu.
Nekada je sanatorij, odnosno cijeli kompleks, bio veliko i lijepo lječilište (nešto tipa "zagrebačke klinike Schwarzwald"). Bilo je to prvo specijalizirano lječilište za plućne bolesti u ovom dijelu Europe. U njemu je postojala knjižnica, kino-dvorana, ali i gospodarski objekti poput mljekare, pekarnice ili farme svinja.
Izgradnju sanatorija inicirao je liječnik, književnik, novinar i urednik lista "Obzor", te dobrotvor Milivoj Dežman (1873-1940) (fotografija lijevo). Motiv za inicijaciju gradnje sanatorija bila je ljubav prema zagrebačkoj ljepotici i glumici Ljerki pl. Šram (1874–1913) koja je bolovala od tuberkuloze i umrla Dežmanu na rukama u tom sanatoriju. Ovaj odnos između Šramove i Dežmana neki su povijesničari usporedili s Dumasovim djelom "Dama s kamelijama", ali to je za neku drugu priču (oni koji su čitali mogu pretpostaviti o čemu se radi).
Zbog promjena u zdravstvenom sustavu te zbog novih medicinskih metoda liječenja tuberkuloze sanatorij je zatvoren 1968. godine i od tada je napušten i propada.
U nekoliko navrata govorilo se sanaciji starog sanatorija na Medvednici no ništa značajnije nije napravljeno u cilju stvarne revitalizacije. Spominjalo se pretvaranje starog sanatorija u dom za umirovljenike. Čak su prije poduzimane i određene manje akcije, kao npr. u kolovozu 1981. god. na Brestovac je doputovalo 70 članova Omladinske radne brigade "Bratstvo in enotnost" iz Murske Sobote i Paraćina koji su cijelo ljeto proveli čisteći prostor od korova i rušeći oronule barake. Na kraju je ipak u Gradskom uredu za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, koji je zadužen za slučaj Brestovac, odlučeno da se taj prostor neće obnavljati.
Zemljište na Medvednici gdje je Brestovac pripada Specijalnoj bolnici za kronične bolesti u Rockfellerovoj, koja je u vlasništvu Grada. Danas je kompleks posve zapušten i oronuo do te razine da nikakvo renoviranje osim rušenja ne dolazi u obzir. Zbog brojnih ruševnih objekata i njihovog izgleda na ratnu zonu, ovaj lokalitet koristi se često za paintball "ratovanja" o čemu svjedoče brojne mrlje po zidovima i okolici.
Osobne fotografije
Pomoćni objekt nekadašnjeg sanatorija:
Ruševine nekadašnjeg Sanatorija "Brestovac":
Ploča na kojoj piše samo "J 1937":
11 komentara:
Upravo je nevjerojatno da je jedan takav objekt ostavljen da potpuno propadne. Prestrašno i sramotno.
Bojim se Draženka da ovom objektu više nema nikakvog spasa! Toliko je propao da nikakva sanacija vjerojatno ne bi pomogla. Naravno za sanaciju bi morao postajati i neki održivi ekonosmki reazlog, a ni njega baš nema. Kao šte rekoh, danas ovaj skup objekata (jer se ne radi samo o jednoj zgradi) koji se tamo nalaze služe za paintball. Barem nešto.
žalosno je što od toga barem nije napravljen kakav planinarski dom ili možda muzej, ipak je ovo bila prva takva bolnica u ovom djelu europe, a da ne govorim kako je za nju vezana jedna lijepa priča koja potiče mašu, no naš balkanski mentalitet nije bio u stanju to prepoznati.
Osim ovog objekta, kojem po mom nestručnom mišljenju više nema spasa, ima puno prikladnijih objekata na Medvednici za obnovu (kao npr. Dom Željezničar) koji su u puno boljem stanju, a također propadaju.
Velika je sramota da objekt povijesnog i ljudskog značaja kao sanatorij Brestovac služi za paintbal igrice.
Baš sam prije dva dana prvi put posjetio Brestovac! To je sramota našega grada i države! Nijemac ili Austijanac,Slovenac ili tko drugi odavno bi na tom mjestu imao objekt kao što je neki planinarski dom, muzej ili odmorište! Mi Hrvati stvarno čuvamo svoje..nema se što reći... Pozdrav!
Slažem se sa posljednjim komentarom. Velika je sramota da je takav objekat prepušten zubu vremena propadanju.
Super mi je priča o nastanku Brestovca :)
Kutijica
Zaista tuzno. Ja zivim godinama u Americi i u gradu gdje sam postoji stari dio koji je uglavnom izgradjen krajem 19-og stoljeca. Sve kuce su jos uvijek nastanjene, sa obiljezenim godinama izgradnje, neke su pretvorene u bed and breakfast, u nekima su poslovni prostori. Amerikanci koji imaju puno manje povijesti nego mi cijene sto imaju. Ovo zdanje izgleda prekrasno kada bi bilo obnovljeno.
Nekoliko zadnjih komentara na ovom blogu zabrazdilo je u prepirku između anonimaca simpatizera partizana i ustaša koja uvjek preraste u govor mržnje. Ponavljam ovaj blog je o prirodi planine Medvednice i njenim lokalitetima. Priče o ustašama, četnicima i partizanima, Bleiburgu, Jasenovcu i ostalome ovdje nije mjesto. Zato molim ove koji bi se tu raspravljalo o tim temama da nas ljubitelje Medvednice ostave na miru.
Ako je to bio zdravstveni objekt neka i ostane za zdravlje. Nema tuberkuloze, ali ima astme, umora i sličnih problema vezanih za zdravlje. Objekt je najvjerojatnije za kompletnu rekonstrukciju, ali neki dijelovi se mogu lijepo ukomponirati, jer objekt ima i kulturnu vrijednost. Tu nema čak ni spomen ploče i još štošta...Osim toga nije Sljeme samo za sport, a gdje je i žičara...., u Albaniji iznad Tirane žičara kao u Švicarskoj, topli pozdrav
Vesna
Astme ima, a umora i puno više, ali tko bi to napravio "odmorište" ovakvog tipa!? Postojeće zgrade na Brestovcu su, kao što sam već i prije naveo, u tako derutnom stanju da njihova sanacija više nije moguća. Na žalost, šteta je nepovratna. S druge strane nekada se na pitanje rentabilnosti manje gledalo nego danas (OK, možda zdravstvo u tome nije najbolji primjer), ali danas prije nego bi se išta išlo raditi (ili renovirati) gleda se isprativost (ekonomska održivost) toga što je zapravo posve opravdano pa mislim da po tom pitanju Brestovac ne bi prošao.
Objavi komentar