Planinarska staza 23


Podaci o stazi
duljina staze 8,0 km, vrijeme prolaza 2 h 30 min

Staza 23 - grafikon visine

Iz podsljemenskog naselja Markuševečka Trnava kreće se prema Medvednici; po silasku iz autobusa, po asfaltiranoj cesti, prolazi se pokraj mjesne kapelice, ide se dalje uz potok Trnava i dolazi do prve lokacije gdje je oznaka Gorskog zrcala i Parka prirode Medvednica (u blizini Ročićev mlin). Usput je još nekoliko oznaka za Gorsko zrcalo.

Nastavlja se put makadamom kroz selo, prolazi se Lovački dom "Prigorje" gdje je i drvena tabla s oznakom ulaska u PP Medvednicu, zatim se dolazi do ravnica s betoniranim koritom potoka Trnava i dalje sve do mostića ispred Gorskog zrcala. Inače put je prohodan za automobil sve do Gorskog zrcala, a dalje se mora pješice. Odmah pored Gorskog zrcala nalazi se i planinarsko sklonište "Milan".

Dalje šumski put vodi kroz šumu uz potok, usput se nailazi na dva objekta vodovoda, zatim slijedi teški dio puta - strmo penjanje uz uzvisinu zvanu Tisova peć (za ovaj dio puta stvarno je potrebna kondicija!). Nakon što se popnete na Tisovu peć put je lagan prema Hunjki. Polako se prelazi iz bjelogorične u crnogoričnu šumu i usput se nailazi na planinarsko sklonište Hornjak i na kraju dolazi do Hunjke.


Pristup autobusom
Do Markuševečke Trnave može se doći ZET-ovim autobusom 205 ili 208 sa terminala Dubrava.



Fotografije


Mali slapovi potoka Trnava uz stazu 23
Mali slapovi potoka Trnava
Lovački dom "Prigorje" lovačkog društva iz Male Trnave na stazi 23
Lovački dom Prigorje

4 komentara:

Jazz kaže...

Išla sam neki dan prvi put po 23 i stvarno preporučam stazu, ali za penjanje :)
Ja sam se spuštala i ta Tisova uzvisina je stvarno strma i još u kombinaciji sa suhim lišćem nije baš lagana za spustiti se. Srećom, imala sam štapove :)
Poslije toga je staza skroz ok i prekrasna. Pogotovo dio uz potok i samo sklonište Milan je idilično napravljeno. A Gorsko zrcalo je čudo prirode samo za sebe. Tko ne voli gužvu i ima malo kondicije sigurno će uživati. I staza je odlično markirana.

bojan mihaljevic kaže...

Jedna od ljepših staza.

DocSujo kaže...

Staza je odlična - pogotovo dio uz Gorsko zrcalo i potok.
Dobro je markirana, i kondicijski dost zahtjevna. Kiše su na nekoliko mjesta napravile kanale po sred staze, al ne smetaju za uspon.

Stela Bugarin kaže...

Ovo je najistočniji zagrebački prilaz središnjem masivu Medvednice. Iako nema nikakvih pogleda, meni je ovo jedan od najljepših južnih uspona, neusporedivo ljepši od susjednih staza br. 22, 20, autostrada na Bikčevićevoj ili Leustekovoj, a pogotovo od najbliže staze br. 69. Na njoj gotovo da nema traga šumarskih aktivnosti niti onih poznatih blatnjavih usjeka (a ni ljudi!), a šum potoka nas prati gotovo pola puta. Staza počinje u Gornjoj Trnavi kod kapelice i kreće cestom uzvodno uz potok Trnavu. Iako ovaj početni dio nije najbolje markiran, put nije teško pratiti po cesti pored lovačkog doma (gdje prestaje asfalt) i retencije, sve do račvanja Starog i Novog potoka, gdje treba skrenuti desno uz slabiji vodotok Novog potoka. Tu se vrlo brzo dolazi do zanimljive glatke vertikale („Gorsko zrcalo“) i do natkrivenog odmorišta. Staza zatim kraće vrijeme ide malo neprirodno po koritu Novog potoka, a zatim skreće lijevo kroz šumu do većeg zidanog vodnogospodarskog objekta i tu ponovno izlazi na širu stazu koja nastavlja uzvodno iznad desne (zapadne) obale potoka. Kod objekta treba biti oprezan u suprotnom smjeru (prema dolje), da se ne promaši lijevo skretanje u šumu prema potoku. Slijedi manji objekt kaptaže s tekućom pitkom vodom, a malo kasnije široka staza naglo skreće strmo ulijevo i tek se tu, nakon dobrih sat vremena hoda, opraštamo s prekrasnim žuborenjem potočića. Slijedi relativno strma južna dionica staze na kojoj treba ignorirati jednu odličnu markaciju koja bez ikakvog smisla upućuje desno u šumsko bespuće. Kad se staza malo izravna i izađe na hrbat, opet se vraća na sjeverni smjer (skreće desno) i sada slijedi najstrmiji dio puta, ali opet ne toliko strm koliko neki ovdje preuveličavaju (ima na Sljemenu veći broj strmijih staza od ove). To je Tisova peč. Staza na kraju izlazi na široki kolski put koji se spušta od Hunjke i skreće desno na njega (uzbrdo); ostavlja desno odvojak ceste za Gorščicu, a na drugom cestovnom račvanju staza ulazi u šumu između dvije ceste i nakon određenog uspona slijedi položen i vrlo lijep dio staze najprije kroz miješanu, a zatim kroz crnogoričnu šumu. U takvom divnom ugođaju se niti ne osjeti put pod nogama i odjednom se pred nama pojavi još jedno natkriveno odmorište, na mjestu gdje izlazimo na uzdužni hrbat Medvednice. Tu staza skreće ulijevo (desna varijanta prema Gorščici s karte SMAND-a u stvarnosti nije markirana!) i nakon jedne krčevine izlazi na uzdužnu stazu br. 1, po kojoj ima još par minuta hoda do Hunjke. Preporučujem!

Objavi komentar