Planinarska staza 69


Podaci o stazi
duljina staze 7,0 km, vrijeme prolaza 2 h 30 min

Planinarska staza 69 vodi od Markuševca (Fuljatkov Brijeg/Jordanići) do Planinarskog doma "Hunjka". Staza je cijelim putom dobro označena. Pri kraju staze postoji odvojak u obliku planinarske staze 71 prema skloništu Danjka i dalje prema Puntijarki.


Pristup autobusom
Do mjesta Markuševec voze ZET-ova linija 205 (Dubrava-Markuševec-Bidrovec) iz Dubrave ili ZET-ova linija 233 (Mihaljevac-Markuševec) sa Mihaljevca.



Fotografije


Prilazna staza iz Markuševca (Jordanića)

Samo jedna od lijepih drvenih kuća u podsljemenskom području

Pogled prema Bidrovcu sa staze 69

Vrh Jelovec kojega staza 69 zaobilazi s obije strane
Vrh Jelovec
Planinarska staza 69
Planinarska staza 69

Broj komentara: 12:

Dario Štef kaže...

Staza je jako loše označena

Dubravko kaže...

Bez GPS-a ni ne pokušavati, loše markacije, većinom ih uopće nema. Osim toga trenutno Sumarija rusi bukve na veliko, pa je dio oko vrha Jeloveca potpuno zakrčen. Za kilometar mi je trebalo sat vremena probijanja kroz krošnje i preko trupaca. Na Jelovcu su posjekli sve drveće pa se s njega pruža prekrasan pogled. Staza je inače pusta, rijetko tko prolazi njom. Na 1. Svibnja na njoj nisam sreo bas nikoga.

mirko kaže...

Tragično je to kaj tzv.šumarija odnosno organizirani kriminalci rade po toj jadnoj Medvednici a još tragičniji ovaj narod kojeg je briga samo za malo žuje i nogometa

Bugarin kaže...

Što reći o ovoj stazi? Usprkos seksi oznaci, staza je sve osim toga. Čista suprotnost od njoj susjedne prekrasne staze br. 23, preporučujem je samo za mazohiste kojima ne smeta neprekidna potreba orijentacije s kartom u ruci i s povećalom (radi sagledavanja je li riječ o markaciji ili mahovini na stablu), stalna borba s neoznačenim križanjima, hod po neoznačenom šumskom bespuću, po sparnoj i vlažnoj šikari i po nesnosnom suncu od kojeg se nemaš gdje skloniti, zatim zmije na putu, itd, itd... Dakle, od glavnog trga u Markuševcu po starim markacijama treba najprije po glavnoj cesti prema istoku (ulica Vida Ročića), a zatim lijevo u ulicu Deščevec (a ne prije toga u nemarkiranu ulicu Brežovanka, kako je pogrešno označeno na novoj karti SMAND-a, na kojoj je ta kriva trasa označena brojem 69, a ova prava s brojem 70!?!). Kod račvanja s križem treba strmo i dalje ulicom Deščevec, a onda oštro lijevo u ulicu Jordanići. Tu zaboravite na markacije do daljnjeg! Ulicom Jordanići treba ići do kraja ceste (na križanjima uvijek lijevo), gdje treba skrenuti lijevo na šumski put, koji zatim vodi kroz zaraslu, nisku i vlažnu vegetaciju, uz očajne markacije, tako da jednostavno ne mogu opisati točnu trasu puta, mada se križanja uglavnom svode na varijante. Čovjek tu jednostavno treba imati sreće, držeći se JZ obronaka uzvisine Deščevec. Kad nam s lijeve strane priđe put koji je na novoj SMAND-ovoj karti pogrešno označen brojem 69, a na staroj zapadnom varijantom staze broj 71 (sve pogrešno, a ja mislim da je nemarkiran) – trasa se počne lakše pratiti putem po istočnoj strani brda, ali praktično bez markacija. One koje čovjek uspije dešifrirati su stare valjda 12289665 godina. Dolaskom do uzvisine Jelovec, „uspješno“ očišćene od bilo kakvog stabla i potpuno zarasle u grmlje, putić izlazi na sunce i bez ikakvog hlada kruži oko tog ukletog brda. Zbog ovog dijela staze, valja je izbjegavati veći dio godine (zapravo cijelu stazu 69 treba uvijek izbjegavati..). Kruženje oko brda se može skratiti prečicom preko brda i kroz grmlje, ali to zbog zmija ne preporučam. Malo kasnije, po izlasku na makadamski put treba ići lijevo, a na idućem račvanju ravno. Staza nastavlja u istom pravcu i sada se lakše prati, a i markacije postaju malo bolje. Naglo se približi Starom potoku te ga prelazi. Odmah potom markacije skreću neprirodno strmo lijevo iznad potoka, ali se može i malo dužim putem ravno. Staza još malo ide uz lijevu (istočnu) obalu potoka, a zatim skreće udesno. Tu nema nikakvog odvojka na stazu broj 71, koja je označena na staroj SMAND-ovoj karti, a koja ovdje uopće ne postoji. U jačem usponu izlazimo na široki put Hunjka – Mrzlak. Po njemu treba lijevo (nizbrdo) desetak metara, a onda desno u strmo šumsko bespuće, kratko iznad ceste pa desno okomito uzbrdo. Tu se može pronaći slaba stazica, ali markacije su doslovno očajne i treba ih tražiti povećalom pa točnu trasu opet ne mogu reproducirati. Tako ponovno izlazimo na cestu koja se spušta od Hunjke, na jednom desnom zavoju (gledajući uzbrdo). Ovaj odvojak je jako teško uočiti u suprotnom smjeru (s ceste). Dalje staza ide po cesti sve do Hunjke. Tko voli nek izvoli...

Ante kaže...
Autor je uklonio komentar.
Ante kaže...
Autor je uklonio komentar.
Ante kaže...
Autor je uklonio komentar.
Ante kaže...

Često sam na stazi br.69 i to u gornjem dijelu. Parkiram auto na lokaciji N45.90023°, E15.995253°. Terenac nije neophodan.
Od te lokacije staza ide blagim usponom po rubu kanjona Starog Potoka. Može se i sići do potoka, pa nastaviti uzvodno po njemu. To je za one, koji vole uzbuđenja, jer je sve puno prepreka od urušenog kamenja i drveća. Pri kraju tog kanjona dužine 630 m treba se popeti na lijevu obalu potoka i izaći na stazu br.69.
Tko nije za takve avanture, nastavlja stazom 69 bez silaska u kanjon. Staza 69 uskoro prelazi Stari Potok i penje se uzbrdo prema makadamskoj cesti. Ovdje se može napustiti staza 69 i nastaviti cestom do Hunjke.
To je znatno duže, ali i lakše, nego ići dalje stazom 69, koja prelazi cestu i penje se strmo kroz šumu, dok ne izađe na tu istu cestu prema Hunjki.
Početak tog posljednjeg dijela staze 69 je toliko strm, da sam se pridržavao cepinom.
Srećom poslije desetak metara postaje sve blaži. Dužina tog dijela staze je 460m.
Ukupna dužina staze od parkiranog auta do Hunjke je 3.6 km, vrijeme hoda 1h i 5 min,
a visinska razlika 338m. (podaci iz MAPS.ME.)
Markacije na stazi 69 postoje, ali su rijetke i slabo održavane.
Koristio sam elektronske karte MAPS.ME i VieuwRanger kao i GPS orijentacijski uređaj.
Bez toga je lako zalutati.
Baš to daje neku privlačnost okolici, koja je slabo posjećena, prilično divlja i vrlo dojmljiva. A vrlo je privlačan i restoran Mala Hunjka s ljubaznim domaćinom Željkom.

Ante kaže...

Ovo je link na taj dio staze 69, koji sam opisao:

https://photos.app.goo.gl/GLK7KsMbE85cm88Q7

Ante kaže...
Autor je uklonio komentar.
Ante kaže...
Autor je uklonio komentar.
Unknown kaže...

Bok,

nakon dolaska do Male Hunjke, odlučili smo spuštanje napraviti po markaciji 69. Nje ustvari nema tako da bez gps-a teško da se bu bilo tko pohvatao sa njom ako ju nije barem jednom prošao. Silazak počinje Markuševačkim makadamom, gdje treba pratiti sa desne strane ulazak u stazu, nakon cca 800 m. Može se i nastaviti makadamom što je lakše i sigurnije ako niste spremni lutati šumom u tom prvom dijelu. Staza ustvari krati taj dio i izlazi opet na makadam ali je jako loše markirana i sa jesenjim lišćem lako je izgubiti ju pod nogama. Taj dio je dosta strm i za spuštanje i za penjanje i treba biti oprezan jer ima i granja i rastresitog kamenja. Tu smo stvarno lutali i ustvari tražili vizual makadamske ceste i najboljeg i najsigurnijeg načina dolska do nje. Fulali smo izlazak za nekih 50tak metara i ispravili dalje sa GPS-om nastavak na 69. Nastavak je označen ali isto vidljivo nije obnavljan dugo. dalje su markacije loše, tako da bi bilo dobro da se prvi puta prođe sa nekim tko je tu doma. Mi smo išli prvi puta po 22 gore i 69 dolje. Ono što je dobro da se put nazire i nakon nekog vremena prelazi u širok šumarski put koji vodi dalje do Markuševca. Treba paziti na dijelu kada prelazi u makadam bude jedno račvanje gdje stazu treba dalje držati desno. Lijevo strmo dolje bi dalje završili na stazi prema gorskom Zrcalu. Desno se lagano makadamom spuštamo prema Markuševcu.

Prošli smo u jesen i vidljivo je da tu rijetko ili nitko ne prolazi, Zima bi bila još interesantnija kao i proljeće kada sve zaraste. Sam put uz potok je predivan i vjerujem da je još ljepše u proljeće kada bude i više vode.

f.

Objavi komentar