Planinarska staza 55 i 55A

Planinarska staza 55 i 55A na većoj karti

Podaci o stazi 55
duljina staze 5,4 km, vrijeme prolaza 2 h 30 min
download: Planinarska staza 55 (KML)

Grafikon visina za stazu 55:
Staza 55 - grafikon visina

Planinarska staza 55 vodi od predzadnje stanice tramvaja broj 15 Gračani do napuštenog Sanatorija "Brestovca". Kada se iz Gračana ulazi u šumu - to je ulaz staze 55 i 57, skretanje lijevo preko uskih stepenica uz ogradu kuće je staza 55, a nastavljanje ravno na tom mjestu je staza 57. Inače staza 55 je iznad Gračana, po meni, vrlo lijepa, uska i vijugava, ide kroz crnogorično drveće.

Staza 55 ima i desni odvojak (na kartama označen kao staza 55A) koji ide tik uz potok Snopljak. Na gornjem račvanju staze 55 piše na drvetu kako je taj odvojak zapravo teži, a meni se čini jednako težak, ali ljepši. Na karti je prikazana i planinarska staza 57 (žuta).

Staza 55 naziva se još i "Liječnička staza" jer je održava Planinarski klub Hrvatskog liječničkog zbora. To je planinarsko društvo osnovano 1995. godine radi promicanja razvitka i unapređenja planinarskih aktivnosti među liječnicima, a stazu 55 su označili 2000. godine. Liječnici iz ovog društva tradicionalno na dan društva, krajem travnja, održavaju pohod stazom 55 gdje penjačima mjere tlak na kraju puta.

Ovom stazom dolazi se do Plave pećine (nalazi se vrlo blizu staze).

Pristup tramvajem
Do polazišne točke ove staze dolazi se tako da se izađe na predzadnjoj stanici "Gračani" tramvaja br. 15 koji ide iz Mihaljevca do Gračanskog Dolja (Tunela).



Osobne fotografije


Lovačka čeka uz stazu 55:


Staza 55, dio oko Snopljaka:
Staza 55 oko Snopljaka

Pogled sa staze 55 na račvanje na stazi 57 prema Brestovcu:


Strmi dio staze 55:


Oznaka staze 55 kod Brestovca:
Oznaka staze 55

Strmi dio staze prozvan "Put u nebo" (foto ustupila Romana)


Broj komentara: 38:

Anonimno kaže...

Vjerujem da je "teža" varijanta naročito neugodna kad tlo nije potpuno suho.

Njene su teškoće to što "staze" (utabane zemlje ili bilo kakvog traga) najvećim dijelom na ovom dijelu uopće nema; strmine od potoka na obje strane su velike; debljinu sloja lišća uz sam potok je nemoguće procijeniti, a često je, iznenada i iznad koljena; stalno se mora prelaziti s jedne strane potoka na drugu; treba biti vrlo pažljiv u hodu...

No, od staza koje sam prešao na Medvednici, nisam vidio ni jednu sličnu ovoj. Preporučam je svima koji uživaju u kaskadama, stijenama, miru...

"Lakša" varijanta se odlikuje malo dužim i strmijim usponom.

Anonimno kaže...

Pozdrav,ovo jepomeni najzanimljivija(mozda i najljepsa) staza....mir,prekrasni vidici odpola staze nadalje....ako imate srece kao ja onda putem srertnete par srna....za one koji idu prvi put,pomeni,dolazak na brestovasc je dovoljna nagrada za trud.

Stjepan Brbot kaže...

Što se tiče lišća na "težoj" stazi potpuno si u pravu. Staza na jednom dijelu ima oblik malog korita koje zna biti i do 30cm puna lišća gdje je teško procijeniti gdje je dno, a strama je pa nije teško pasti. A što se tiče potoka, toga ima još po Medvednici, npr preko potoka iz Markuševečke Trnve.

Ja sam srne sreo puno puta na Medvednici, divlje svinje još nisam iako kažu da ih ima (posebice na zapadnom dijelu).

Anonimno kaže...

Spuštah se danas stazom 55 i to lakšim dijelom. Taj lakši dio ima na jednom dijelu jako usku stazu pod kutem koja je uz to jos i prekrivena lišćem. Dobro da se nisam ubio. A i kasnije ima jedan veliki spust gdje se nije lako spuštati pogotovo bez opreme. Pitam se što bi bilo da sam išao težim dijelom. Kraj staze je isto tako zarasao u nisko raslinje da malo ide na živce. Između toga klasika za sljeme, divljaci, rovanje, sječa bez ikakvog reda.

Srnu vidio danas uz stazu odmah ispod Brestovca. Divlje svinje nedavno na hpd-ovom putu koji ide prema vrhu od Kraljičinog Zdenca. Čitavo krdo.

Stjepan Brbot kaže...

Te oznake "teža" i "lakša" treba uzeti uvjetno. Vjerojatno se misli samo na uspon (kosinu), a stvaran doživljaj je li neka staza lakša ili teža može ovisiti i o tome kakva je staza stvarno za pješačenje (uska/široka, zemljana/kamenita, puno/malo korijenja, ...).

Eto, mene još nije poslužila sreća (ili možda nesreća) da sretnem divlje svinje na Medvednici.

Anonimno kaže...

Danas sam prolazio stazom 55, problemi su počeli na početku staze sa malim crno bijelim debelim psićem. Psić je toliko napadao da sam se morao žestoko braniti s planinarskim štapovima. Inače je taj pas uvijek tu kao i tri psa na početku staze 57 koji ponekad izađu iz jedne ograđene parcele, OPREZ!! Krenuo sam dalje i odlučio se za teži dio jer sam lakšim već prolazio. Jako sam se namučio, staza je bila mokra debeli slojevi lišća su prelazili koljena. U zimsko vrijeme nije prepručljivo ići sam jer postoji velika opasnost od pada. Inače prekrasno uz Horvatove stube meni najdraži dio Medvednice.

Stjepan Brbot kaže...

Ja sam jednom doživio da su me na ulazu staze napala ta četiri psa, a ovog malog redovno srećem i svaki put navaljuje. Stvarno će mi jednom puknuti film i pozvat ću policiju da se pozabavi s neodgovornim vlasnikom.

dedagevejac kaže...

Subota 17.12.2011.g.nas šestero friški snjegić
staza 55 pa onda 55A po potoku pa izlazak na
Brestovac prtimo preko 20cm snijega netaknuta
bjelina mir i tišina sve tu na domak Zagrebu
ma divota jedna,ima i slikica na webu.

Stjepan Brbot kaže...

Prošlu subotu (28.2.2012.) sam išao stazom 55 i izvrsno je označena. Sreo sam, čini se, sasvim nove oznake. Svaka časta markacistima.

dsmutni kaže...

Kao prvo pohvale gospodinu Stjepanu na izvanrednom blogu. Ne znam da li znate ali staza 55a se još zove i "Lječnička staza". S obzirom da je ta staza neutabana te da dobrim djelom prelazi i gazi preko potoka nekoliko puta, ista nije za svakoga, no baš zbog toga po meni je jedna od najljepših ako ne i najljepša staza na Medvednici. Što se pak susreta sa životinjama na tom području tiče znam da ima dosta srna, a za divlje svinje ne znam ali sam siguran da ih ima na zapadnom djelu između Risnjaka i Kamenih svata. Jednom prilikom čuo sam ih u šumi u podnožju staze 54, na djelu gdje ista postaje "nevidljiva" i obrasla travom, cca 500 m od makadamskog puta. Pozdrav!

Stjepan Brbot kaže...

Zahvaljujem @dsmutni na pohvalama i na informaciji za "Liječničku stazu", cijela staza 55 se, čini se, naziva "Liječnička staza" jer je održavaju planinari liječnici.

Anonimno kaže...

Spuštala sam se početkom proljeća tzv. lakšom varijantom ove staze i vrlo mi se svidjela. Mojih dvoje supenjača žalilo se na dio staze (prije prvog prelaska potočića) koji je na kosini i jedva naznačen, ali meni se nije činilo naročito dramatično. Prije drugog prelaska potočića u donjem dijelu staze ima jedan jako strm dio. Bit će ga zgodno proći uzbrdo. Na drvetu podno te strmine piše: PUT U NEBO.
Poslala bih fotku, ali ne znam kako.
Pozdrav, Romana

Stjepan Brbot kaže...

Pozdrav Romana, s desne strane svake stranice imaš pasus INFORMACIJE gdje ima link s mojom e-mail adresom pa pošalji fotke da ih stavim.

Stjepan Brbot kaže...

Eto, Romana, stavio sam tvoju sliku na sajt. Kao i ostale, smanjio sam je na veličinu prigodnu za web (na žalost time je izgubljena određena kvaliteta, ali tako se mora).

Anonimno kaže...

Prvo, pohvale za blog, fenomenalan je i mogu reći da je bio jedan od "okidača" mojeg zanimanja za lutanja i istraživanja po Medvednici.
Mogu se "pohvaliti" kako sam po prvi put prošao pedestpeticom i kao što su neki i napisali ova staza možda je i najljepša staza na Medvednici, definitivno pruža "okus" istinske divljine. Početak uskom stazicom kroz šumu je fenomenalan, nadalje dio koji po meni malo kvari dojam je onaj prošireni za vozila i malo ogoljeli... ali dalje dio uz potočić je prekrasan i kraj slapa sam čuo divlje svinje (stvarno ih očito ima, kad sam čitao ovdje postove mislio sam kako ne može biti istina) i tu mi nije bilo baš svejedno haha, dalje "put u nebo" je pravi izazov a zatim onaj dio prije drugog prelaska potoka je za one s jačim živcima jer mogućnost da padnete niz padinu je "opipljiva"...
I onda konačno dolazak na Brestovac, fenomenalan doživljaj, drveće raste sa nekadašnjih balkona, odlomljeni blokovi, mahovina na zidovima, mrak iznutra, tišina i skoro nadnaravna atmosfera (mene je instantno podsjetilo na Pripyat :))
Ovu rutu bi svatko tko voli prirodne ljepote i avanturističkog je duha trebao prehodati, no ja bih ipak napomenuo kako staza nije baš za početnike i mnogima bi predstavljala "prevelik zalogaj" :)

Anonimno kaže...

..pozdrav i pohvala za blog..zaista je staza 55 najljepša,najneobičnija,bome i zahtjeva izvrsnu kondiciju..često se njome penjemo na sljeme..zadnji put smo bili prije 8 dana..kako je bilo mnogo kiše u zadnje vrijeme,vrlo brzo od početka staze počinje probijanje kao kroz prašumu,raznorazne biljkice (koprive,grmovi divlji kupina..)su se nevjerojatno jako razganale,bockaju,peckaju..zanimljivo iskustvo prolaska..krpelji se hvataju..preko potoka je bilo lako proći,malo se klizalo radi blata kao i cijelim putem do Brestovca.. prije kojeg smo malo zalutali sa staze na lijevo i vidjeli gomile posiječenih stabala, zašto??? čemu toliko raskrčavanje šume??? i inače ima stabla za siječu tu i tam po cijelom sljemenu ali ovoliko,na tom djelu..strašno ružno za vidjeti :(

Anonimno kaže...

Jedno pitanje. Kad se nakon puta u nebo i puteljka kroz šumu izađe na bijelu cestu da li se za Brestovac ide lijevo tom cestom ili stmijim putem ravno? Naime tu nema nikakve oznake. Mi smo odlučili ići desno putem do staze 57 i onda gore do Sljemena. Ali staza je doista fantastična najtiša, najizazovnija i najljepša staza na Medvednici pogotovo dio uz potok!

Anonimno kaže...

Ide se ravno, na strmiji dio, zatim se dolazi do nekakve kolibice i ruševina brestovca.

Anonimno kaže...

Danas prošao 55-icom po prvi put...nešto prekrasno...Vidjeli srne. Premda, ima poprilično opasnih dijelova, pogotovo kad je dosta sklisko i nakon kiše (kao npr. danas...) Put u nebo zahtijeva dobru obuću, štapove i kondiciju...Pozz

Natalia Zebolc kaže...

Jucer prosla stazom 55, laksim djelom (koj nije bio nimalo lagan, jedan od najstrmijih djelova na koje sam naisla na Medvednici). Prekrasna staza. Šteta što je Brestovac toliko devastiran. Dalje smo isli stazom 57 do TV tornja, pa dolje do Runolista i stazom 14 nazad, po mrklom mraku. Sljeme pruža jedan sasvim novi doživljaj kada se ide po mraku.

Morgane Zephyr kaže...
Autor je uklonio komentar.
Morgane Zephyr kaže...

Staza 55 jedna je od ljepših i težih staza na Medvednici. oba odvojka imaju svoje prednosti i mane, no nakon što sam prošla oba ovako bih preporučila.
za uspon odaberite desni odvojak, onaj "teži", uz Snopljak. ta staza vrlo je uska i vrluda tj. presjeca potok puno puta. lijepa je jer potok zaigrano gmiže u svojem oštro usjeklom kanjonu, no također je izazovna jer su prijelazi dosta skliski pa tu treba biti posebno oprezan. nakon toga, dok se ne spoji s lijevim odvojkom staza je relativno strma.
taj desni odvojak preporučila bih za uspon jer tu ste još u naponu snage, skakanje i cikcakanje preko potoka bit će zabavno i ne preveliki napor.
za silazak zbilja preporučujem lijevi odvojak, onaj "lakši" i tzv. Put u Nebo. taj je put vrlo vrlo strm i za uspon je poseban izazov. i sam silazak nije lagan s obzirom da je zemlja trusna i ima kamenčića preko kojih se stalno proklizava i s kvalitetnom obućom.
stazama sam prošla evo krajem kolovoza i takvi su bili uvjeti i situacija.

sam Brestovec predivan je i ovako zapušten, iako ne bih se bunila i da se malo sredi, pogotovo zbog povijesnog značaja za naš grad. šteta je najveća što dobar dio Zagrepčana niti ne zna za priču o ovome mjestu.

i zadnjih par upozorenja za kraj:
- imajte sa sobom dobru lampicu, i zdrav razum ;)
- pokušajte izdvojiti neki radni dan za posjet objektu, jer preko vikenda se tamo zna igrati airsoft (koji btw naprave grozan nered i ostavljaju smeće za sobom) i ta ekipa smatra da ima prioritet nad objektom pa neće trpiti civile usred svoje akcije

Anonimno kaže...

Bio prije tri dana 55-icom do Brestovca (varijanta uz/kroz potok) i dalje prema vrhu..

Lijepa staza, bez sumnje jedna od ljepših na cijeloj Medvednici, solidno markirana, no opako zarasla i prepuna paučine na mnogim mjestima. Moj osobni dojam je da ovom stazom prođu eventualno jedan ili dva čovjeka na dan, vikendom možda tri. Možda sam i puno rekao. Naravno, to ima i svojih prednosti jer imaš dio planine samo za sebe pri usponu.

Dakle, obavezno duge planinarske hlače, neovisno o tome što su još uvijek ljetni uvjeti za penjanje. Manevriranje oko potoka je savršen užitak, no naravno zahtijeva i pristojne gojzerice.

Na kraju, pohvala autoru na blogu, puno zanimljivih i korisnih informacija se ovdje može naći!

Mario Marić kaže...

Danas smo bili gore po stazi 55 i eto izvještaja, obzirom na oluju koja je u 11. mjesecu poharala ovo područje:

Prvo smo krenuli "težim" dijelom, dakle odvojkom 55A, no, nakon samo desetak metara kada smo prešli potok više nismo znali kuda dalje, naime, potok je prepun porušenih stabala te nismo nigdje mogli vidjeti markaciju, koja je vjerojatno bila na nekom drvetu i put je vjerojatno dalje nastavljao tik uz potok -- što je sada gotovo nemoguće, jel, osim ako se zaista ne mislite upustiti u pravu avanturu skakanja po srušenim stablima.

Nakon toga smo se vratili do račvanja na "lakši" i "teži" dio i krenuli put neba. Popevši se napokon gore (zaista je strmo, ali OK je, nije toliko ubitačno) nakon nekih 10ak minuta smo ugledali apokaliptični prizor -- gotovo sve bukve su porušene (od oluje) i također nismo više mogli pratiti stazu. Odlučili smo se početi penjati LIJEVO gore i u nekom trenutku smo došli do cestice (hm, makadamska baš ne odgovara opisu, prije blatnjava) po kojoj smo nastavili desno i došli do mjesta di se vjerojatno spajaju 55 i 55A i krenuli dalje prema Brestovcu.
Skužili smo kasnije kako bi bilo bolje da smo u trenutku kada više nismo mogli pratiti stazu trebali preći na DESNU stranu i popeti se uz brdo gore, jer je ta strana u dobrom stanju i gore se nalazi staza, vjerojatno (prohodni dio) 55A.

I još jedan savjet, DEFINITIVNO ukoliko idete vikendom i uočite "vojnike" kako se igraju rata oko sanatorija, izbjegnite ih u velikom luku ili samo prođite što brže pored njih -- zaista su, najblaže rečeno, "neugodni".

Također smo vidjeli srne, a i one nas! :)

Anonimno kaže...

Nažalost nisam vidjela zadnji post koji opisuje situaciju uz potok na stazi 55, teži dio.Frendica i ja smo se blesavo odvažile i zaista namučile između padnutih drveća, debla na sve strane, ne postaje bolje i lakše s vremenom. U jednom trenu smo se popele na uspon desno (nakon sat ipol kaskaderstva po deblima) i gpre smo naišle oznake staze 55 za Brestovec. Jako interesantan izlet uz par gubljenja po putu, ali zbog otežanog puta uz potok, zaista izbjegavajte u širokom luku.

Anonimno kaže...

Evo svježe jesenske informacije o stazi 55, koja je usput rečeno prekrasna! Na mjestu gdje staza prelazi potok Snopljak i odvaja se na lakši i teži dio, treba odabrati lakši. Na "težem" putu uz potok nakon samo 50-ak metara gube se markacije jer su stabla izvaljena i probijanje izgleda nemoguće. Na lijevo se odvaja "lakši" put, označen kao "put u nebo", koji je strm, ali inače ok. Na vrhu se na desno odvaja "obilazak" koji se spušta prema potoku, prelazi ga i dalje je označen kao staza 55A prema Brestovcu. Taj je put prohodan i nezahtjevan. Na povratku sam pogriješila i odabrala drugi put, koji je s gornje strane od Brestovca označen kao "lakši" put prema Gračanima. Pretpostavljam da je to staza 55. Taj "lakši" put ide na desno kroz šumu, ali se ubrzo nakon račvanja spušta prema potoku. Na obje padine potoka su izvaljena stabla, uključujući ono s markacijom. Iako se oznake vide na nastavku staze, prelazak preko velikih izvaljenih bukvi je stvarno zahtjevan. Nije ih moguće "preskočiti", nego se mora naleći i prevaljivati preko debla. Nakon tog kataklizmičkog komada šume, put je ok i spušta se "putem u nebo", ali obilazak je puno jednostavniji. Osim ova 2 problematična dijela s izvaljenim stablima, staza je odlično označena i stvarno jako lijepa.

Anonimno kaže...

Poštovani,

Svjesna sam da je ovo neobična poruka, ali nastojim oglasiti svuda. Prekjučer nam je na početku planinarske staze 52 (HPDov put, Park Prirode Medvenica) odlutao, nestao naš pas, Adam.
Sutra ćemo proći tu stazu i stazu br.48, ne bi li ga pronašli, Već od prekjučer intenzivno tražimo po kvartovima u okolici, i danas lijepimo plakate.

Molim vas, ako primite ovu poruku, da je proširite gdje god bi bilo korisno. Obraćam se ljudima, koji češće planinare i šetaju, jer pretpostavljamo da je pas još negdje u planini.

Oglas o izgubljenom psu, je objavljen i na suza.hr, na dolje navedenom linku (gdje možete vidjeti i njegovu sliku). Pas se zove Adam, kastriran je i cijepljen i ima čip. Ima 7 godina.

http://www.suza.hr/default.aspx?id=10&idziv=39605

Moj. br. telefona je 091 79 112 97

Bila bih vam zahvalna za bilo kakvu pomoć ili bilo kakav savjet, koga bih još mogla kontaktirati i obavijestiti o ovome.

Hvala vam unaprijed, i želim vam lijep dan,

Jana

Jazz kaže...

Zanimljiva staza. Neovisno izaberete li Put u nebo ili varijantu uz potok,obavezno poslije izaberite obilazak staze 55 jer je po originalnoj stazi jako teško. Porušena stabla, čak se i staza zbog njih dijelom gubi. Iz ovog možete pretpostaviti da ja to nisam izabrala tako da sam preskakala balvane i ležeći se prebacivala preko njih. Nezaboravno iskustvo, ali nepotrebno :) I imam još potrebu reći, da kad sam išla prvi put po toj stazi nisam vidjela Brestovac jer se staza 55 gubi kod odmorišta Snopljak, a onda se već Brestovac prođe. Kad dođete do prve zgrade,koja je bila pomoćni objekt Brestovca, onda više nemojte slijediti stazu 55,nego idite prema vrhu i eto vam Brestovca. Ja sam iz drugog pokušaja uspjela. Ako nekom može pomoći, da se ne žene ko ja :)

Jazz kaže...

Da se ne zezne* ;)

Anonimno kaže...

Je lii tko nedavno prolazio ovom stazom, zanima me u kakvom je stanju, ima li prepreka u vidu srušenih debala i slično?

Ianus Christius kaže...

Jel postoji šansa da se iskoriste ove dvije staze za povezivanje ulica Lonjščinska i Pustodol, preko Gračec-Lukovića-Rebar rezervata?

Anonimno kaže...

Prosla danas stazom 55. Lijepa i zanimljiva staza, jedino kvari dojam onaj ogoljeni dio i porušena stabla. Zbog raskrcenih drveća i velike zarasle trave gube se markacije (prije potoka i puta u nebo) pa treba paziti da se ne izgubi sa staze. Meni je uspjelo da skrenem sa staze ali sam se snašla i poslije je sve bilo OK. Isla sam lakšim dijelom, putem u nebo. Obilazak se cinio teze prohodan opet zbog trave pa nisam mogla pratiti markaciju, no po originalnoj stazi je OK kad se zanemari prijelaz preko izvaljenih stabala :)
Konačno, Brestovac je divan i ona kućica na Brestovcu također! Sve u svemu lijepa i neobična staza, mirna i tiha, preporučam svakako onima koji izbjegavaju gužve na Sljemenu i vole u miru odraditi uspon (srela sam u povratku samo dvoje ljudi). Nastojat cu je opet proći na jesen jer vidim po slikama da se vidici tada još bolje vide :)
Jedino pripaziti na markacije i da se ne izgubi sa staze. P.s. izvrstan blog koji me motivirao da malo pobliže istrazim Medvednicu, pohvale g. Stjepanu! LP, Dora

Anonimno kaže...

Uspio sam danas, iz drugog pokušaja savladati stazu 55. Naime, staza je jako zapuštena, a na nekim račvanjima nema nikakvih markacija, pa sam tako pri prvom pokušaju (prije desetak dana) umjesto na 55-ici završio usred šume jer sam odlučio pratiti širu i raskrčeniju stazu (račvanje je nekih 10 minuta prije potoka i "puta u nebo"). Uspio sam kroz šumu izbiti na 57-icu, no ta me avantura potaknula da kupim GSS-ovu kartu.

Stela Bugarin kaže...

Iznimno, opis ove staze počinjem u obrnutom smjeru (nizbrdo) i to od lugarske kuće na Brestovcu (jedine očuvane). Naime, u obrnutom smjeru staza od Brestovca dalje ne nastavlja uzbrdo nego nizbrdo do spoja sa stazom br. 57!?!
Nevjerojatno je da čak i neposredno prije lugarske kuće (gledajući nizbrdo) markacija izričito upućuje za Gračane prema stazi br. 57. umjesto prema lugarevoj kući i dalje direktno za Gračane!?!
Od lugarske kuće na Brestovcu staza ide lagano nizbrdo do jednog oštrijeg desnog zavoja gdje treba skrenuti lijevo (desno dalje po zapuštenom kolskom putu se ide na Kraljičin zdenac!). Dalje kroz krčevinu nizbrdo i ravno preko makadamske ceste do jednog oštrijeg lijevog zavoja gdje je križanje tzv. teže i lakše varijante.
Svakako odaberite tzv. lakšu (desnu) jer je lijeva potpuno besmislena: nakon što je njezina trasa premještena iz korita potoka Snopljak, ona više uopće nema smisla - ide skroz naokolo pa ako i uspijete pronaći markaciju i put desno ponovno prema Snopljaku (a ravno ste odmah u Gračanima!), tada se opet tzv. "obilaznicom" morate popeti gotovo na mjesto račvanja dviju varijanti... Isplati se samo ako nemate pametnijeg posla...
Nakon strmog spusta po tzv. lakšoj varijanti (tzv. Put u nebo; Bože koji idiotski i artificijelni nazivi), prelazi se potok Snopljak na mjestu gdje prima sa zapadne strane potok Lipje i dalje se ide zapuštenim kolskim putem, iznad Plave pećine, do širokog makadamskog puta. Njime treba uzbrdo (lijevo) do odvojka koji vodi blago desno u Gračane. Odmah par metara nakon odvojka treba ravno, a ne desno (fale markacije!) i dalje prilično lijepom stazom do spoja sa stazom br. 57.
Već nakon par metara se staza br. 55 opet odvaja desno i puno ljepšom varijantom od staze br. 57 kroz miješanu šumu silazi u Gračane.
Uzbrdo: kad se nakon izuzetno strmog uspona po pokrajnjoj ulici Gračana dođe do zadnje kuće, uz tu kuću treba zaokrenuti lijevo i dalje serpentinama kroz prekrasnu miješanu šumu do ponovnog spoja sa stazom br. 57 (zapravo bi do tu trebalo ukinuti varijantu staze br. 57 jer je sasvim bez veze) i odmah potom lijevo lijepom stazicom do kolskog puta kojim nizbrdo treba do velikog proširenja. Od tuda treba nastaviti ravno puno slabijim kolskim putem uz istočnu stranu potoka Snopljaka, izbjeći dva strma desna odvojka i nakon prelaska potoka doći do račvanja gdje i dalje stoji tabla "lakše" (lijevo) i "teže" (desno). Netko je opravdano na tabli napisao "tabla laže" jer se desni put (uz potok) nakon desetak metara sasvim gubi (zato u suprotnom smjeru i postoji "obilaznica", koja uopće nema smisla). Na vrhu strmog "lakšeg" puta treba ići ravno, a ne skretati na besmislenu "obilaznicu". Makadamski put treba sjeći ravno i kroz krčevinu izaći na slabi kolski put kojim desno treba do lugareve kuće na Brestovcu.

Unknown kaže...
Autor je uklonio komentar.
Dora Bukovac kaže...

Potvrđujem gore napisani komentar.
Ovo ljeto smo se spuštali s Brestovca (bolničkog kompleksa, ne od lugarske kuće) i namjeravali smo ići 55-icom (prvi put) te smo kod skloništa Snopljak uočili da 55-ica tu postaje staza 57. Očito taj dio s markacijama nije baš čisti...
Obilazak 55a je totalni promašaj, nemoguće se je probiti kroz ono grmlje, markacije se gube..
Kad sam drugi put išla tom stazom (budući da sam se prvi put spuštala zapravo 57-icom od Brestovca), pokušala sam ići tim obilaskom jer je u prijašnjim komentarima pisalo da je originalna staza teško prohodna al da je obilazak ok i totalno fulala. Prvo sam se jedva spustila do potočića i onda shvatila da je nemoguće dalje ići, pa sam se ponovno penjala, vraćala i gubila vrijeme :)
Dakle obilazak izbjegavati!
Na stazi su po meni 2 točke malo problematične: Put u nebo, ali više spust nego uspon, staza je puna kamenčića pa se lako posklizne, štapovi obavezni! Uspon je strm ali izdržljiv. Težu varijantu staze bi također trebalo izbjegavati, osim ako imate viška vremena kao što je rečeno u prethodnom komentaru :)
Druga malo problematičnija točka je nakon uspona Putem u nebo: zarasla trava na vrlo uskoj stazi plus porušena stabla. No, ništa što je nemoguće za proći.
Sve u svemu, po meni staza ima dobru prohodnost. Nije "razvikana" kao neke druge i moguće je izgubiti se sa staze, malo djeluje divlje i zapušteno ali po meni baš to pridonosi čari ove staze :)

detko kaže...

Popeli smo se 31.10.2016 od trece stanice 15-ice po 55-ici, kaneci skrenuti na 55a kod Puta u nebo. Do tamo je staza vrlo lijepa, dobro markirana i relativno lagana. 55a je bio posve neprohodan, vec svega stotinjak metara od racvanja jer je oluja porusila drvece i zakrcila korito potoka Snopljak, lijevo i desno vrlo strmi obronci i nema dalje nego se vratiti na Put u nebo, koji je dosta zahtjevan, pogotovo nizbrdo. Za gore treba samo dobru kondiciju. Sam Put u nebo meni nije spektakularan ali poslje njega dolaze jos vrlo lijepi dijelovi staze.

Stela Bugarin kaže...

Još malo o konfiguraciji staza. Logika onih koji ih označavaju je ponekad doista malo čudna...
Staza br. 55 logično se penje od Gračana do Brestovca, a onda, umjesto da se još samo kratko nastavi do spoja sa stazom br. 52 (to je logičan nastavak prema vrhu i označen je kao staza br. 52A!), ona se vraća desno nizbrdo prema odmorištu Snopljak do jedva primjetnog spoja s stazom br. 57 i tu naprasno završava (zbog teško vidljivog spoja mnogi pogrešno zaključuju da se br. 55 "pretvara" u 57, i obrnuto).
Ovaj spoj od Brestovca do Snopljaka je zapravo logičan nastavak staze br. 48 koja vodi po južnim obroncima Medvednice od Kraljičinog zdenca do spoja sa stazom br. 55 malo prije Brestovca pa bi dakle ova dionica trebala biti označena kao 48, a br. 55 bi od Brestovca trebao biti nastavljen po trasi staze br. 52A do spoja sa stazom br. 52 jer je to prirodni nastavak uspona iz Gračana na Sljeme.

Objavi komentar